Marina Šur-Puhlovski

«Marina Šur Puhlovski sklona je u djelu svojih proza stvarati… zapise kojima je teško odrediti vrstu kojoj pripadaju, ali ne i ono o čemu govore… »Izvandnevni zapisi» dijalog su autora sa svijetom u vrlo intimnom osjećaju drugosti…Nastali su u razdoblju od šesnaest godina u kojima autorica propituje teme koje izlaze iz osobnosti i šire se na okolinu….ne ostajući bez povratnog djelovanja. A ti međuodnosi s jedne strane grade vrijeme i autoricu, dok s druge strane razgrađuju njezinu svijest o sebi kao stabilnom i određenom biću, koje postaje zbir različitih tema, svojih i tuđih sukobljenih ideja, krivog shvaćanja i krivnje koja uporno čuva autoričini identitet i jednako uporno smeta okolini.

Kad osobnost postaje otklon od neposredne okoline, ponajprije obitelji?…Izdvajajući tim pitanjem osobu iz cjeline Marina Šur Puhlovski uspijeva zaokružiti i neke posebne teme kao što su primjerice: povijest vlastite depresije, odsjaji društva koje tone u bijedu, odrastanje i naročito starenje mjereno najprije umnažanjem smrti ljudi oko nas, a na kraju i sasvim konkretnim pogledom na svijet: dalekovidnom».

(iz recenzije Grozdana Cvitan, Vjesnik, 2003. )

«Determinirani godinama 1978. (kad autorica ima trideset godina i u osmom je mjesecu trudnoće) i 1994. «Izvandnevni zapisi» svojevrsni su autoričin dijalog sa zbiljom oko sebe; prepun pitanja, dilema, nemira, sumnji, razočaranja, klonuća i zaborava…Gust je to i dramatičan…solilokvij u kojem se zrcale prostori njezine duše i duha i istina njezina trajanja. 

…Priznavši da nema bijega od života…a da je…nemoćna mijenjati tijek povijesnih događaja, ne preostaje joj doli se uvući u svoju nutrinu …i uvjeravati se da svaki dan ima smisla. Spoznaja je to koja pruža izlaz i u trenucima kada «građanski život zahtijeva da se ukine kao duhovno biće», i kada je gotovo nemoguće posložiti konce vlastite egzistencije.    

…Atmosfera ovih zapisa uglavnom je tjeskobna; nemoć da svijet bude mjesto razumijevanja i dijaloga rađa frustracijama, nemirima, nekom čudnom sjetom. Pa ipak sve ne završava u beznađu i posvemašnjem porazu.

Kratke, sažete, esejistički škrte, no stoga ne i manje lapidarne, s više ili manje naglašenom poantom/porukom, krhotine Marine Šur Puhlovski otkrivaju dramu autorskog subjekta koji svim osjetilima živi svijet oko sebe, njegov govor i pokušava s njim uspostaviti istinski dijalog, iznalazeći mu gotovo uvijek prikladno i primjereno književno ruho kao istinsku vrijednosnu mjeru».

(Ivan J. Bošković, Slobodna Dalmacija, 2003.) 

IZVANDNEVNI ZAPISI - ulomci

na vrh

 1977.

 «Laž je u pripovijetci gora nego igdje drugdje», kaže Čehov.

Kriterij selekcije literature po vrijednosti – vrijedno je ono istinito, a ono lažno je nevrijedno…

Većina tekstova naših mladih pisaca – lažna je. Nije bitan izbor motiva, tema, likova – svijet koji predstavljaju je lažan. Tog svijeta zapravo ni nema – zanatska umješnost ne može ga stvoriti.

Uzaludno je to pozivanje na Borchesa Za razliku od njih on je imao svoj svijet, čime je automatski bio u istini, jer o svom svijetu se ne laže; laže se samo o tuđem, posuđenom svijetu.   

 

DNEVNIK IZDRŽLJIVOSTI - ulomci

 

 Linkovi